*(Napisala i uredila Mirha Dedić, Slobodna Bosna)-naslov i podnaslovi izmjenjeni
Sumrak ljekara, hipokrizija akademika, i lukavost provincijalaca
![]()
BEOGRAD UTOČIŠTE ZA SDS-ove POLITIČARE I NJIHOVE PORODICE : Većina ratnih utemeljitelja SDS-a, njihovih porodica i tajkuna ne žive u Republici Srpskoj već u srbijanskoj prijestolnici, gdje su stambeno obezbijeđeni
Utemeljitelji Zapadne Uebersrbije: Glavni urinoterapeut RS, dr.Radovan "Dabić" Karadžić, prof.Biljana "Baba" Plavšić, Momo "Obrve Levi's 501" Krajišnik
Nakon dvije trećine odslužene kazne Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske, 1. septembra će po odluci Theodora Merona, predsjednika Haškog tribunala, izaći na slobodu.
Mladen Bosić, lider SDS-a, otvorio mu je vrata ove stranke, jer je Krajišnik, po Bosićevoj ocjeni, dao veliku žrtvu za stvaranje Republike Srpske, tako što je proveo 13 godina u zatvorima u Haagu i Londonu. Ukoliko Krajišnik prihvati poziv i odluči da se politički aktivira, biće jedan od rijetkih osnivača SDS-a i Karadžićevih saboraca koji su ostali da žive i djeluju u tvorevini koju su stvarali na krvi desetina hiljada građana BiH.
Momčilova supruga Milanka umrla je 1992. godine poslije teške bolesti, a brigu o Momčilovoj djeci nakon njegovog odlaska u Haag vodio je brat Mirko, koji je inače biznisom godinama vezan za Beograd. Krajišnikova djeca su među rijetkim članovima porodica visokih funkcionera SDS-a koji su nakon rata ostala živjeti na Palama. Njegova dva sina, Miloš i Njegoš, sa stricem Mirkom Krajišnikom vode porodični biznis. Riječ je o benzinskoj pumpi na ulasku u Pale, koju je Momčilo Krajišnik počeo graditi dok je bio na vlasti. Njegova kćerka Milica, diplomirani ekonomista, već nekoliko godina radi u Centralnoj banci BiH u Sarajevu.
Kod Mome na biblijski čas i čašicu benzina
Krajišnik je u pismu britanskom pravosuđu, u kojem je obrazlagao da ne prestavlja rizik za društvo ukoliko bude ranije oslobođen, naveo i da je u zatvoru usavršavao engleski jezik, angažovao se u grupi za proučavanje Biblije i održavao fizičku kondiciju u gimnastičkoj sali, te da “nakon izlaska na slobodu namjerava da se vrati svojoj kući na Pale i da radi u firmi svoje djece koja posjeduju benzinsku pumpu”
Crna sveska ludog Đenerala
Sudeći po dnevnicima Ratka Mladića, Krajišnik nakon izlasak na slobodu može da živi gdje god hoće jer se u vrijeme rata u BiH pobrinuo da materijalno obezbijedi i svoje praunuke. Podsjetimo da je Mladić u svom dnevniku, o čemu je SB pisala, optužio Momčila Krajišnika da je u Grčku odnio 2,5 miliona dolara.
"Momčilo Krajišnik i njegov brat Mirko prebacili su 2,5 miliona dolara u banku Ergos Atina. Otvoren je račun na ime Krajišnik - Konstantinopolis. Novac je po Krajišnikovom nalogu iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodato u Srbiji… Kupljeno je 1.600 tona dizela i 1.200 tona motornog benzina, koje su Krajišnik i Protić uvezli u Srbiju, prodali, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Branka Ostojića (bivšeg potpredsjednika vlade RS-a, op. a.), prebacili su u Ženevu”, piše Mladić. Isto tako je, uz pomoć generala Đukića, uvezeno 1.260 tona dizela. Dogovoreno je da se kao dar VRS-u ustupi 200 tona. Ali, Krajišnikov brat, Karadžićev bratLuka, Jovan Tintor, Tintorov vozač i šef DB-a iz Trebinja uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS-u, piše Mladić.
Samo Schverc Srbina Spašava
Kako su bivši prvaci SDS-a razvijali šverc, tako su se i kućili po Srbiji. Većina njih je kupila luksuzne stanove u Beogradu u koje su odmah nakon rata preselili sa porodicama.
Ratko Mladić je stan na Banovom Brdu dobio kao visoki oficir JNA. Nakon smjene sa mjesta načelnika Glavnog štaba VRS Mladić odlazi u Beograd, u kojem se godinama kasnije i skrivao od Haškog tribunala. Njegova supruga Bosa i sin Darko, vlasnik firme koja se bavi prodajom kompjuterske opreme, nikada nisu razmišljali o mogućnosti da žive u tvorevini koju je Ratko stvarao. Nakon petnaest godina skrivanja 26. maja. 2011. uhapšen je u selu Lazarovu pokraj Zrenjanina, gdje se skrivao u kući svojih rođaka, te je priveden na Sud u Beogradu odakle je izručen ICTY-ju. Sumnja se da je Mladića sve vrijeme skrivanja ustvari štitio srbijanski vojni vrh.
Radovan Karadžić je odmah nakon rata kupio stan na Novom Beogradu, u kojem povremeno boravi njegov sin Aleksandar sa porodicom. Kćerka Sonja živi na Palama, gdje kao ljekar radi u Domu zdravlja. Prije dvije godine ponovo je zaplovila u političke vode, ovaj put kao članica užeg rukovodstva SDS-a na Palama. Tvrdi da njen otac sa simpatijama gleda na njen politički angažman. Braća Radovana Karadžića Ivan i Raco žive u Obrenovcu pored Beograda, dok se Luka već duži niz godina u Beogradu bavi privatnim biznisom. Karadžić se do 1997. godine, iako se povukao iz politike, nalazio na Palama, a onda je 1999. godine nestao i sve potrage za njim pokazale su se bezuspješnim. Kada je uhapšen, 21. jula 2008. godine, otkriveno je da je sve vrijeme tokom skrivanja ustvari koristio lažne dokumente i identitet Dragana Dabića, bavio se alternativnom medicinom i zarađivao novac u privatnoj ordinaciji u Beogradu. Ostale su otvorene sumnje da se Karadžić krio uz podršku tadašnjeg bezbjednosnog i obavještajnog vrha Srbije.
Tetka Zločinka šeta kosti stare
Biljana Plavšić takođe ima stan u Beogradu. Plavšićeva planira da ostatak života provede u srbijanskoj prijestolnici, i to na Vračaru, gdje stan ima i njen brat Zdravko. Plavšićeva inače u Beogradu živi sasvim uobičajeno. Ujutru rano po dva sata šeta u Karađorevom parku, redovno ide u posjetu bratu i u hram Svetog Save, ali većinu vremena boravi u svom stanu.
Drugi ratni potpredsjednik Republike Srpske tokom rata i jedan od osnivača SDS-a Nikola Koljević nakon rata bio je prorektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a život je okončao 16. januara 1997. godine na Palama gdje je izvršio samoubistvo. Njegov sin, poznati scenarista Srđan Koljević već petnaest godina sa majkom živi u centru Beograda u stanu koji mu je prije smrti obezbijedio otac.
Ministri, graditelji, emigranti, prevaranti
Dio najekstremnijeg dijela ministarskog "kadra" SDS-a, poput Miroslava Toholja, bivšeg mnistra informisanja,Velibora Ostojića, Karadžićevog ministra nauke i obrazovanja i ministra informisanja, Alekse Buhe, Karadžićevog ministra inostranih poslova, zbog straha od haških optužnica, sigurno utočište su našli s druge strane Drine. Sva trojica su se odmah nakon rata u BiH preselili u Beograd. Toholj se sa suprugom Mirom 1998. godine uselio u dopisništvo Oslobođenja u centru Beograda u Takovskoj ulici, u kojem i danas živi. Vlasnik je izdavačke kući IGAM, koja je izdala sva djela Radovana Karadžića nastala u vrijeme njegovog skrivanja od Haškog tribunala.
Aleksa Buha također je vlasnik velikog stana u u užem centru Beograda, u Molerovoj ulici, u kojem živi sa suprugom, a u Banju Luku dolazi samo na sjednice Senata RS-a. Velibor Ostojić, predsjednik Izvršnog odbora Srpske demokratske stranke i bliski saradnik Radovana Karadžića, koji je bio osumnjičen za zločine počinjene na području opštine Foča, nakon rata je pobjegao u Užice, gdje je živio sve do 2009. godine kada je preminuo.
Branko Ostojić, nekadašnji potpredsjednik Vlade RS-a, kojem je u ratu povjerena kupovina nafte koja nikad nije stigla u RS, također živi u Beogradu. Vlasnik je fabrike montažnih kuća Nobel kompani, a u centru Beograda zaposjeo je poslovni prostor Udruženja filmskih umjetnika Srbije. Obogatio se pred rat preko firme Nord kemi, koja se bavila prodajom boja i lakova u Sarajevu. Na njega je tokom rata bio registrovan Centreks, firma preko koje je tokom rata i u prvim poratnim godinama išao sav uvoz cigareta i naftnih derivata u Republiku Srpsku. Ostojić, inače blizak prijatelj i sponzor porodice Karadžić, vlasnik je vile u Beogradu. U glavnom gradu Srbije se protiv njega vodi sudski spor zbog prevare velikog broja Sarajlije koji su od njega u Beogradu kupile montažne kuće u koje nikada nisu uselili.
U Beogradu su se na privatnom biznisu (uvozu nafte) obogatili i Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS-a, kao i Tomo Kovač, bivši ministar policije RS-a a u posljednjih petnaestak godina vlasnik konditorske fabrike Aleksandrija.
http://www.slobodna-bosna.ba
Sumrak ljekara, hipokrizija akademika, i lukavost provincijalaca
BEOGRAD UTOČIŠTE ZA SDS-ove POLITIČARE I NJIHOVE PORODICE : Većina ratnih utemeljitelja SDS-a, njihovih porodica i tajkuna ne žive u Republici Srpskoj već u srbijanskoj prijestolnici, gdje su stambeno obezbijeđeniUtemeljitelji Zapadne Uebersrbije: Glavni urinoterapeut RS, dr.Radovan "Dabić" Karadžić, prof.Biljana "Baba" Plavšić, Momo "Obrve Levi's 501" Krajišnik
Nakon dvije trećine odslužene kazne Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske, 1. septembra će po odluci Theodora Merona, predsjednika Haškog tribunala, izaći na slobodu.
Mladen Bosić, lider SDS-a, otvorio mu je vrata ove stranke, jer je Krajišnik, po Bosićevoj ocjeni, dao veliku žrtvu za stvaranje Republike Srpske, tako što je proveo 13 godina u zatvorima u Haagu i Londonu. Ukoliko Krajišnik prihvati poziv i odluči da se politički aktivira, biće jedan od rijetkih osnivača SDS-a i Karadžićevih saboraca koji su ostali da žive i djeluju u tvorevini koju su stvarali na krvi desetina hiljada građana BiH.
Momčilova supruga Milanka umrla je 1992. godine poslije teške bolesti, a brigu o Momčilovoj djeci nakon njegovog odlaska u Haag vodio je brat Mirko, koji je inače biznisom godinama vezan za Beograd. Krajišnikova djeca su među rijetkim članovima porodica visokih funkcionera SDS-a koji su nakon rata ostala živjeti na Palama. Njegova dva sina, Miloš i Njegoš, sa stricem Mirkom Krajišnikom vode porodični biznis. Riječ je o benzinskoj pumpi na ulasku u Pale, koju je Momčilo Krajišnik počeo graditi dok je bio na vlasti. Njegova kćerka Milica, diplomirani ekonomista, već nekoliko godina radi u Centralnoj banci BiH u Sarajevu.
Kod Mome na biblijski čas i čašicu benzina
Krajišnik je u pismu britanskom pravosuđu, u kojem je obrazlagao da ne prestavlja rizik za društvo ukoliko bude ranije oslobođen, naveo i da je u zatvoru usavršavao engleski jezik, angažovao se u grupi za proučavanje Biblije i održavao fizičku kondiciju u gimnastičkoj sali, te da “nakon izlaska na slobodu namjerava da se vrati svojoj kući na Pale i da radi u firmi svoje djece koja posjeduju benzinsku pumpu”
Crna sveska ludog Đenerala
Sudeći po dnevnicima Ratka Mladića, Krajišnik nakon izlasak na slobodu može da živi gdje god hoće jer se u vrijeme rata u BiH pobrinuo da materijalno obezbijedi i svoje praunuke. Podsjetimo da je Mladić u svom dnevniku, o čemu je SB pisala, optužio Momčila Krajišnika da je u Grčku odnio 2,5 miliona dolara.
"Momčilo Krajišnik i njegov brat Mirko prebacili su 2,5 miliona dolara u banku Ergos Atina. Otvoren je račun na ime Krajišnik - Konstantinopolis. Novac je po Krajišnikovom nalogu iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodato u Srbiji… Kupljeno je 1.600 tona dizela i 1.200 tona motornog benzina, koje su Krajišnik i Protić uvezli u Srbiju, prodali, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Branka Ostojića (bivšeg potpredsjednika vlade RS-a, op. a.), prebacili su u Ženevu”, piše Mladić. Isto tako je, uz pomoć generala Đukića, uvezeno 1.260 tona dizela. Dogovoreno je da se kao dar VRS-u ustupi 200 tona. Ali, Krajišnikov brat, Karadžićev bratLuka, Jovan Tintor, Tintorov vozač i šef DB-a iz Trebinja uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS-u, piše Mladić.
Samo Schverc Srbina Spašava
Kako su bivši prvaci SDS-a razvijali šverc, tako su se i kućili po Srbiji. Većina njih je kupila luksuzne stanove u Beogradu u koje su odmah nakon rata preselili sa porodicama.
Ratko Mladić je stan na Banovom Brdu dobio kao visoki oficir JNA. Nakon smjene sa mjesta načelnika Glavnog štaba VRS Mladić odlazi u Beograd, u kojem se godinama kasnije i skrivao od Haškog tribunala. Njegova supruga Bosa i sin Darko, vlasnik firme koja se bavi prodajom kompjuterske opreme, nikada nisu razmišljali o mogućnosti da žive u tvorevini koju je Ratko stvarao. Nakon petnaest godina skrivanja 26. maja. 2011. uhapšen je u selu Lazarovu pokraj Zrenjanina, gdje se skrivao u kući svojih rođaka, te je priveden na Sud u Beogradu odakle je izručen ICTY-ju. Sumnja se da je Mladića sve vrijeme skrivanja ustvari štitio srbijanski vojni vrh.
Radovan Karadžić je odmah nakon rata kupio stan na Novom Beogradu, u kojem povremeno boravi njegov sin Aleksandar sa porodicom. Kćerka Sonja živi na Palama, gdje kao ljekar radi u Domu zdravlja. Prije dvije godine ponovo je zaplovila u političke vode, ovaj put kao članica užeg rukovodstva SDS-a na Palama. Tvrdi da njen otac sa simpatijama gleda na njen politički angažman. Braća Radovana Karadžića Ivan i Raco žive u Obrenovcu pored Beograda, dok se Luka već duži niz godina u Beogradu bavi privatnim biznisom. Karadžić se do 1997. godine, iako se povukao iz politike, nalazio na Palama, a onda je 1999. godine nestao i sve potrage za njim pokazale su se bezuspješnim. Kada je uhapšen, 21. jula 2008. godine, otkriveno je da je sve vrijeme tokom skrivanja ustvari koristio lažne dokumente i identitet Dragana Dabića, bavio se alternativnom medicinom i zarađivao novac u privatnoj ordinaciji u Beogradu. Ostale su otvorene sumnje da se Karadžić krio uz podršku tadašnjeg bezbjednosnog i obavještajnog vrha Srbije.
Tetka Zločinka šeta kosti stare
Biljana Plavšić takođe ima stan u Beogradu. Plavšićeva planira da ostatak života provede u srbijanskoj prijestolnici, i to na Vračaru, gdje stan ima i njen brat Zdravko. Plavšićeva inače u Beogradu živi sasvim uobičajeno. Ujutru rano po dva sata šeta u Karađorevom parku, redovno ide u posjetu bratu i u hram Svetog Save, ali većinu vremena boravi u svom stanu.
Drugi ratni potpredsjednik Republike Srpske tokom rata i jedan od osnivača SDS-a Nikola Koljević nakon rata bio je prorektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a život je okončao 16. januara 1997. godine na Palama gdje je izvršio samoubistvo. Njegov sin, poznati scenarista Srđan Koljević već petnaest godina sa majkom živi u centru Beograda u stanu koji mu je prije smrti obezbijedio otac.
Ministri, graditelji, emigranti, prevaranti
Dio najekstremnijeg dijela ministarskog "kadra" SDS-a, poput Miroslava Toholja, bivšeg mnistra informisanja,Velibora Ostojića, Karadžićevog ministra nauke i obrazovanja i ministra informisanja, Alekse Buhe, Karadžićevog ministra inostranih poslova, zbog straha od haških optužnica, sigurno utočište su našli s druge strane Drine. Sva trojica su se odmah nakon rata u BiH preselili u Beograd. Toholj se sa suprugom Mirom 1998. godine uselio u dopisništvo Oslobođenja u centru Beograda u Takovskoj ulici, u kojem i danas živi. Vlasnik je izdavačke kući IGAM, koja je izdala sva djela Radovana Karadžića nastala u vrijeme njegovog skrivanja od Haškog tribunala.
Aleksa Buha također je vlasnik velikog stana u u užem centru Beograda, u Molerovoj ulici, u kojem živi sa suprugom, a u Banju Luku dolazi samo na sjednice Senata RS-a. Velibor Ostojić, predsjednik Izvršnog odbora Srpske demokratske stranke i bliski saradnik Radovana Karadžića, koji je bio osumnjičen za zločine počinjene na području opštine Foča, nakon rata je pobjegao u Užice, gdje je živio sve do 2009. godine kada je preminuo.
Branko Ostojić, nekadašnji potpredsjednik Vlade RS-a, kojem je u ratu povjerena kupovina nafte koja nikad nije stigla u RS, također živi u Beogradu. Vlasnik je fabrike montažnih kuća Nobel kompani, a u centru Beograda zaposjeo je poslovni prostor Udruženja filmskih umjetnika Srbije. Obogatio se pred rat preko firme Nord kemi, koja se bavila prodajom boja i lakova u Sarajevu. Na njega je tokom rata bio registrovan Centreks, firma preko koje je tokom rata i u prvim poratnim godinama išao sav uvoz cigareta i naftnih derivata u Republiku Srpsku. Ostojić, inače blizak prijatelj i sponzor porodice Karadžić, vlasnik je vile u Beogradu. U glavnom gradu Srbije se protiv njega vodi sudski spor zbog prevare velikog broja Sarajlije koji su od njega u Beogradu kupile montažne kuće u koje nikada nisu uselili.
U Beogradu su se na privatnom biznisu (uvozu nafte) obogatili i Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS-a, kao i Tomo Kovač, bivši ministar policije RS-a a u posljednjih petnaestak godina vlasnik konditorske fabrike Aleksandrija.
http://www.slobodna-bosna.ba