Temu zelim posvetiti covjeku koji je mnogima u neka sretna i bezbrizna vremena nabacivao osmjeh na lice da bi poslije nesrece koja je zadesila Sarajevo taj osmjeh odredjenim sarajlijama nepovratno prerastao u prezir.
Prezir!?
Da li ce se iko zapitati u gradu u kojem imamo danas (ne mogu ja bez toga) 144 dzamije od kojih se 75 izgradise poslije rata nasuprot citavih 134 semafora cemu se stremilo idejom odvajanja od Jugoslavije, drzave koja je bila najbliza svemu sto je simboliziralo samo Sarajevo?
Da li Sarajevo danas pripada samo onima koji su ostali i branili ga da bi postalo ovakvo kakvo danas jeste ili svima koji ga nose u srcu onakvog kakvo je nekad bilo i kakvog ga pamte? Da li uklanjanje spomen ploce , utisnutih stopa i promjena imena mosta Gavrila Principa otvara neko novo mjerilo odredjivanja ko se smije a ko ne smije smatrati pravim sarajlijom?
Posto vec imamo izvrsnu grunfovu temu o tome nastavicu tamo gdje sam poceo.
Nele Karajlic je ovih dana pustio u opticaj autobiografsku knjigu. Dobio sam je jutros i poceo citati. Prvi utisci odaju da tu nema nicega pokajnickog a i zasto? U ono mutno vrijeme kada su pametni zacutali ili bili ucutkani a budale progovorile na vratima stana njegovog oca je jedno jutro osvanuo nacrtan krst. Svaki sarajlija zna sta je to znacilo.
Prezir!?
Da li ce se iko zapitati u gradu u kojem imamo danas (ne mogu ja bez toga) 144 dzamije od kojih se 75 izgradise poslije rata nasuprot citavih 134 semafora cemu se stremilo idejom odvajanja od Jugoslavije, drzave koja je bila najbliza svemu sto je simboliziralo samo Sarajevo?
Da li Sarajevo danas pripada samo onima koji su ostali i branili ga da bi postalo ovakvo kakvo danas jeste ili svima koji ga nose u srcu onakvog kakvo je nekad bilo i kakvog ga pamte? Da li uklanjanje spomen ploce , utisnutih stopa i promjena imena mosta Gavrila Principa otvara neko novo mjerilo odredjivanja ko se smije a ko ne smije smatrati pravim sarajlijom?
Posto vec imamo izvrsnu grunfovu temu o tome nastavicu tamo gdje sam poceo.
Nele Karajlic je ovih dana pustio u opticaj autobiografsku knjigu. Dobio sam je jutros i poceo citati. Prvi utisci odaju da tu nema nicega pokajnickog a i zasto? U ono mutno vrijeme kada su pametni zacutali ili bili ucutkani a budale progovorile na vratima stana njegovog oca je jedno jutro osvanuo nacrtan krst. Svaki sarajlija zna sta je to znacilo.